John 4

1Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i kršćava nego Jovan 2(Isus pak sam ne kršćavaše nego učenici njegovi), 3Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.

4A valjalo mu je proći kroz Samariju. 5Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.

6A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. 7Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus; daj mi da pijem. 8(Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)

9Reče mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. 10Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.

11Reče mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu? 12Eda li si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?

13Odgovori Isus i reče joj: svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; 14A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.

15Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. 16Reče joj Isus: idi zovni muža svojega, i dođi ovamo.

17Odgovori žena i reče mu: nemam muža. Reče joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; 18Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

19Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. 20Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.

21Reče joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se nećete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. 22Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.

23Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. 24Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

25Reče mu žena: znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on dođe kazaće nam sve. 26Reče joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.

27I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: šta hoćeš? ili šta govoriš s njom?

28A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima: 29Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos? 30Iziđoše dakle iz grada i pođoše k njemu.

31A učenici njegovi moljahu ga među tijem govoreći: Ravi! jedi. 32A on im reče: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. 33Tada učenici govorahu među sobom: već ako mu ko donese da jede?

34A on im reče: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. 35Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu. 36I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;

37Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje. 38Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.

39I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedočaše: kaza mi sve što sam učinila. 40Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

41I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. 42A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

43A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju: 44Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti. 45A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.

46Dođe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. 47Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.

48I reče mu Isus: ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete. 49Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje. 50Reče mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus, i pođe.

51I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: sin je tvoj zdrav. 52Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juče u sedmom sahatu pusti ga groznica.

53Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.

54